SINDIKALNO ORGANIZOVANJE
Danas kada je društveni sistem pretrpeo korenite promene i Sindikati moraju da pretrpe korenite promene u svom organizovanju.
Dosadašnja organizovanost Sindikata je potpuno zastarela i još uvek bazirana na društvenom sistemu,koga više nema tj.ne postoji.
Sindikalne vođe su bez vizija i drže se starog načina vođenja Sindikata.
Glavna perjanica u iskazivanju nesposobnosti je Samostalni Sindikat Srbije,kao najmasovnije organizacije koja je nastavila svoj rad kao da se u društvu ništa nije desilo.Njemu je jedino bitno da zadrži članstvo slanjem na rekreativne odmore,u većini slučajeva uvek iste a povećanje zarada i borba protiv otpuštanja radnika je samo otrcana fraza.
Statut i ostala akta nisu bitno promenjena u svom sadržaju od nastanka Sindikata u Jugoslaviji.
Na osnovu njihovih akata i ostali Sindikati su ih samo prepisali i dodali svoje nazive.
Nesposobnost sadašnjih Sindikalnih vođa je evidentna što dovodi do gubljenja uloge koju treba da imaju a posledica je sve veće nepoverenje zaposlenih u Sindikate.
Ovakvo stanje je odraz začaurenosti u vrhu Sindikalnih organizacija,gde vođe ne žele da ustupe mesta progresivnim visokoobrazovanim kadrovima koji imaju viziju i nisu opterećeni sa prošlim vremenima.
Sindikat mora biti pokretač sopstvene i društvene modernizacije a ne samo subjekat.Sposobnost Sindikata će se videti kada zaposleni budu motivisani da aktivno učestvuju u svojim organizacionim celinama i shvate da je Sindikat,njihov,servis,čiji rad miogu da kontrolišu i neposredno utiču na odluke.
U vrhu Sindikata moraju biti visokoobrazovani članovi sa velikim radnim iskustvom koji će upućivati na privredni potencijal određenih regiona,njihov razvoj,saobraćajnu infrastrukturu i na taj način učestvovati u otvaranju novih radnih mesta.
Moraju kroz javnu diskusiju (preko medija) da upozoravaju organe vlasti,da predlažu i ubrzavaju planove razvoja kako bi pokrenuli veću zaposlenost.
Jednostavno treba da prerastu u organizaciju koja će štititi interse svojih članova u pravednoj raspodeli i smanjenju pohlepe poslodavca za profitom a na štetu zaposlenih.
Sindikati moraju da grade partnerske ( ne podaničke) odnose sa političkim strankama i javno podržavaju programe koji su u interesu radničke klase,kao svog biračkog tela i da na osnovu istraživanja u svojim sredinama ukazuju partijama na njihove političke stavove i ne dozvole im da iskazuju svoju političku i ekonomsku volju zasnovanu na interesima domaćih ili stranih donatora.
Konkretno moraju kontrolisati sva dešavanja usaglašena kroz političku i ekonomsku platformu,potvrđenu od svojih članova kao velikog boračkog tela koje može lako smeniti stranku kojoj je data podrška na izborima.Sindikalne vođe moraju stalno biti prisutni u javnosti i ukazivati na postupke svih stranaka u javnom ,političkom i ekonomskom žiotu kao i njihovom delovanju u interesu ili van intersa građana i ukazivati javnosti na posledice njihovog delovanja.
Takođe Sindikati se moraju izboriti da u Zakonu o radu,svi Sindikalni funkcioneri imaju imunitet a ne zaštitu za vreme obavljanja Sindikalnih poslova,što bi u velikoj meri promenilo odnose Sindikata, Poslodavca i Vlade a doprinelo boljoj i čvršćoj vezi u izgradnji partnerskih odnosa.
Beograd,06.06.2011.
Predsednik G.O.Udružanih Sindikata
Atlantic Grupe-Srbija
mr Miodrag Jelenković
Sindikat Nezavisnost Soko Stark Sindikat Nezavisnost Soko Stark